Myndlaus orš valda ringli
Endurtekiš ringl leišir til bjagašrar skynjunar

1. Ringl

Myndręn hugsun
Fyrir žann sem hugsar ķ myndum er ógerlegt aš hugsa meš orši ef ekki er hęgt aš skapa mynd af merkingu žess. Žaš aš vita hvernig og lķtur śt gerir honum ekki kleift aš hugsa meš og. Žetta į viš um mörg smįorš sem framkalla ekki mynd ķ huganum. Aš sjį stafnina o-g er ekki žaš sama og aš sjį merkingu oršsins "og". Eina myndin sem venjulega skapast er myndin af stöfunum sjįlfum. Žegar myndręn hugsun er notuš getum viš ekki séš fyrir okkur merkingu oršsins "og" sem hlut eša athöfn.

Oršręn hugsun
Ķ oršręnni hugsun skapa orš eins og "og" engin vandamįl ķ lestri af žvķ aš viš vitum hvernig žau hljóma. Viš gerum okkur ekki mynd af merkingu setningarinnar fyrr en viš höfum lesiš hana alla. Jafnvel žótt viš skiljum ekki nįkvęmlega öll oršin er žaš ekkert vandamįl vegna žess aš viš skiljum heildarhugmynd setningarinnar žegar viš höfum lesiš hana til enda og höfum hlustaš į hana ķ huganum

Myndręn hugsun
Sé sama setning lesin meš myndręnni hugsun koma lesblindueinkenni fram. Myndin af merkingu setningarinnar žróast eftir žvķ sem hśn er lesin. Sköpun myndarinnar ķ huganum stöšvast ķ hvert sinn sem komiš er aš óžekktu orši sem ekki er hęgt aš fella inn ķ heildarmyndina. Vandinn eykst ķ hvert sinn sem komiš er aš orši sem hefur ekki tilsvarandi huglęga mynd. Į endanum er komin röš af óskyldum myndum meš eyšum inn į milli. Ķ myndręnni hugsun finnur einstaklingur fyrir ringli ķ hvert skipti sem myndsköpun stöšvast žvķ aš myndin, sem veriš er aš skapa veršur ę samhengislausari. Meš einbeitingu getur lesandinn žvingaš sig fram hjį eyšunum og haldiš įfram en hann veršur sķfellt ringlašri eftir žvķ sem lengra er haldiš. Į endanum mun hann nį ringlžröskuldi sķnum.

2. Skynvilla

Į žessum tķmapunkti veršur hann skynvilltur. Žegar skynvilla į sér staš bjagast og breytist skynjun tįkna svo aš lestur eša skrift reynist erfiš eša ógerleg. Svo kaldhęšnislega sem žaš hljómar žį er žessi skynjunarbreyting nįkvęmlega žaš ferli, sem lesblindir hafa nżtt sér til aš žekkja raunverulega hluti og atburši ķ umhverfi sķnu įšur en žeir lęršu aš lesa.

Skynvilla er algeng reynsla hjį flestum en hjį lesblindum nęr hśn langt śt fyrir hiš venjulega. Žeir verša ekki ašeins fyrir henni heldur framkalla žeir hana einnig įn žess aš gera sér grein fyrir žvķ. Lesblindir nota skynvillu ómešvitaš til žess aš skynja ķ margvķdd. meš žvķ aš bjaga skynjun sķna tekst žeim aš upplifa veröldina frį mörgum mismunandi sjónarhornum. Žeir geta skynjaš hluti frį fleiri en einni hliš og žannig aflaš meiri upplżsinga en ašrir.

Sem ungbörn viršast žeir hafa uppgötvaš ašferš til aš virkja skynvillueiginleika heilans og samofiš hana hugsunar- og nįmsferlum sķnum. Fyrir ungabörn, sem ekki geta enn hreyft sig aušveldlega milli staša til aš kanna hlutina, er žaš mikill kostur aš geta fyllt ķ eyšur og séš hluti huglęgt frį fleiri en einni hliš.

Skynvillan veršur ešlilegur hluti hugsunarferlis žeirra af žvķ aš žessar breyttu skynjanir gera žeim kleift aš žekkja hluti sem annars vęru óžekkjanlegir. Lesblindir taka ekki eftir žvķ sem gerist viš skynvillu žvķ aš hśn gerist svo snöggt. Žeir verša ašeins varir viš afrakstur žess aš nota hana: Aušveldara er aš žekkja aftur žrķvķš fyrirbęri, hljóš og snertiįreiti. Auk žess aš nota hinar breyttu skynjanir skynvillunnar til aš leysa rįšgįtur ķ umhverfinu nota lesblindir žęr ķ skapandi ķmyndun. Žegar skynvilla er notuš til aš leysa žrautir meš myndręnni hugsun mętti kalla hana innsęi, hugvit eša innblįstur. Žegar hśn er notuš til skemmtunar eša afžreyingar kallast hśn draumórar eša dagdraumar.

Beiting skynvillu ķ hugsunarferlinu getur gefiš lesblindum meira nęmi og öflugra ķmyndunarafl en gerist og gengur. Žegar kemur aš žvķ aš žeir fara aš nota talmįl getur skynvillubeiting einnig lagt grunn aš nįmsöršugleikum.

Fram til žessa hefur hinn lesblindi notaš skynvillu til aš leysa śr ruglingi. Žetta gekk vel žegar višfangsefnin voru raunveruleg, įžreifanleg fyrirbęri žannig aš lķklegt er aš hann noti skynvillu ómešvitaš žegar hann tekst į viš ruglandi tįkn. Žvķ mišur veršur prentaš orš enn ruglingslegra ef blašsķšan, sem žaš stendur į, er skošuš aš ofan eša aftan frį eša oršiš er tekiš ķ sundur og stöfunum vķxlaš.

Žegar lesblindir lęra aš lesa og ruglingsleg tįkn safnast upp verša žeir fljótt kolringlašir. Žeir sjį ekki lengur žaš sem stendur į blašsķšunni heldur žaš sem žeir halda aš standi žar. Žar sem tįkniš er ekki įžreifanlegur hlutur og tįknar ašeins hljóš oršs sem lżsir hlut, athöfn eša hugmynd hjįlpar skynvillan ekki til aš žekkja žaš aftur. Žegar tįkniš žekkist ekki aftur gerir hinn lesblindi mistök. Slķk mistök eru megineinkenni lesblindu.

Ašalsķša